Monte Credit - mikrofinansijska institucija sa sjedištem u Crnoj Gori
Najhladniji dani u godini polako prolaze, što dovodi do “buđenja” pčelinjaka.
Period od novembra do februara je vrijeme kad pčele prenose život iz jedne sezone u drugu i tad im je potreban maksimalan mir. Do kraja januara, sve životne aktivnosti pčela svedene su na minimum. Iznad klubeta se nalazi medna kapa visine 7-10 cm, što je tokom tog perioda najveći izvor hrane, ali i toplote.
Tokom hadnih i snježnih dana nema nikakvih radova oko pčelinjaka, ali se savjetuje redovan obilazak, kontrola zaliha hrane. Provjerite da li su poletaljke čiste, ima li znakova eventualnih problema ili uznemiravanja (dosta mrtvih pčela na letu, izgrižene pčele, veća količina komadića voska i sl.). Ukoliko su leta zaleđena, pažljivo očistite led, kako ne biste uznemirili pčele. Ako sumnjate da je neka košnica problematična, ne treba je otvarati po vrlo hladnom vremenu, jer se pčelama ne može mnogo pomoći u takvoj situaciji. Obilježite tu košnicu i prekontrolišite je kad se stvore uslovi.
U predjelima gdje su temperature više i gdje su pčele poletaljke počele da izleću, posmatranjem poletaljki, pčela izletnica, kao i drugih pčela na poletaljki može zaključiti kakvo je stanje pčelinjih društava. U hladnijim prijedelima, radi osnovnog uvida, možete otvoriti par košnica, kako bi se utvrdilo stanje zaliha, ali i društava.
Ukoliko primjetite da iz nekog društva tokom toplijih februarskih dana ne izleću pčele, to ne mora da znači da je društvo stradalo. Možda je to društvo ranije obavilo pročisni let. Svakako, u slučaju bilo kakve sumnje, preporučuje se provjera stanja otvaranjem košnice.
Poželjno je doći na pčelinjak prilikom intezivnog izleta pčela, kako bi se samim posmatranjem stanja na legu moglo ustanoviti ima li košnica koje treba odmah otvoriti da bi se eventualno reagovalo.
Košnice u kojima su društva stradala potrebno je najpre zatvoriti, kako bi se sprečio grabež, a zatim ih i ukloniti sa pčelinjaka, ili pak ukloniti samo ramove. Ukoliko primjetite da je već počela grabež na neku košnicu u kojoj je društvo stradalo, zatvaranje leta bi moglo da izazove da pčele tuđice počnu napadati susedne košnice. U takvim slučajevima bolje je izvaditi sve ramove iz te košnice, a leto ostaviti nekoliko dana otvoreno, dok se stanje ne smiri. U slučaju stradanja od neke zarazne bolesti, preporučuje se postavljanje druge, prazne košnice, sa otvorenim letom na mjesto uklonjene, a te košnice očistiti, dezinfikovati, eventualno i prefarbati. Ukoliko je društvo stradalo od meda ili polena zatrovanog pesticidima, te ramove nikako nije poželjno koristiti u drugim košnicama. Ukoliko su drutva u potpunosti napustila košnice tokom jeseni ili početkom zime, ramove možete koristiti u drugim košnicama.
Sad je već lakše uočiti i koja su društva ostala bez matice (nema leglo ili je trutovsko, izrazito zuje, lepezaju krilima, na satonošama stoje podignutog zatka i sl.), kao i izrazito slaba društva. Takva društva u toplijim krajevima mogu se novinom povezati sa snažnijim društvom, dok je u hladnijim prijedelima ipak potrebno sačekati toplije martovske dane. Ukoliko ima malo radiličkog, a dosta trutovskog legla, uzrok je najverovatnije dosta stara ili bolena matica koju je potrebno zamijeniti. Leglo je potrebno obilježiti i kad otopli, društvo prespojiti sa zdravim društvom.
Ni u kom slučaju ne treba podcenjivati činjenicu da i u martu može naglo da zahladni, a da u pčelinjim društvima tek treba da dođe do zamjene zimskih pčela novim, proljećnim. Kod jakih društava, ta zamjena se dešava bez značajnijeg slabljenja, eventualno uz kraću stagnaciju. Društva srednje snage u jednom periodu oslabe u nekoj mjeri, dok slaba društva izrazitije oslabe i neka se dugo, i po više nedjelja pa čak i mjeseci ne oporave, posebno ako su zaražena nozemozom. Neiskusni pčelari će bolje postupiti ako ništa ne preduzimaju, nego ako precjene mogućnosti društva i ako sa pčelama rade kao da je već mart ili april. Potrebno je imati osjećaj za tok razvoja društva i uvijek se savjetuje da je u ovo doba godine bolje malo i podcjeniti mogući budući razvoj nego ga precjeniti. Ostavljanje pčelinjim društvima da ona sama određuju svoj razvoj bi bilo idealno, s tim da se podrazumijeva da su kvalitetno zazimljena za jesenju pripremu. Tako zazimljena društva se mirno mogu ostaviti bez ikakve intervencije sve do kraja marta, kada će verovatno zahtjevati proširenje.
U slučaju da su zalihe hrane na minimumu, tokom toplijih dana možete pomoći pčelama prepakivanjem ramova u košnicama tako što ćete prazne ramove u sredini pomjeriti, a ramove sa više meda i sa što boljim saćem postvaviti uz samo klube, odmah uz ramove sa leglom. Ukoliko je izuzetno kritična situacija sa zalihama hrane, možete izbaciti ram na kom je započeto leglo (ukoliko na njemu nema meda) i zamjeniti ga novim ramom sa medom i prostorom za leglo. Ove situacije su izuzetno rijetke, ali ih pominjemo zbog manje iskusnih pčelara jer je takva mjera primicanja meda mnogo povoljnija od dodavanja pogače, ali sa druge strane izaziva mnogo veće remećenje stanja u društvu i zahtjeva veće iskustvo. Najbolje bi bilo da se za savjet i pomoć obratite iskusnom pčelaru, bar za prvi put.
Jedna od boljih mjera za pomoć društvima jeste postavljanje rama horizontalno preko satonoša kojima hrana nije na dohvat klubeta. Prednost ove mjere je u tome što se ramovi ne podižu, a time je i remećenje društva svedeno na minimum. Za manje iskusne pčelare, ipak je nabolje rješenje, ukoliko nisu sigurni u stanje zaliha hrane da postave pogaču. Ukoliko su pčele imale prilike za obavljanje pročisnih letova, nema potrebe za kupovinom pogača sa “lekovima” ili pogače sa zamjenom za polen. U slučaju da košnice ostanu sa vrlo malim zalihama hrane, možete primjeniti neku od pomjenutih mjera, a ukoliko vremenski uslovi dozvoljavaju (teperature iznad 12°C), možete im dati 1 do 2 lit toplog šećernog sirupa u hranilice koje ćete postaviti iznad satonoša, što će biti dovoljno za održavanje društva do proljeća.
Snažnim društvima sa dovoljno hrane nema potrebe otvarati košnice tokom zime i time ih remetiti. Košnice u koje su ulazile štetočine poput miševa i rovčica potrebno je očistiti , zamjeniti oštećene ramove, a ostale preslagati.
Ukoliko na pčelinjaku i u blizini nema nekog izvora čiste vode (izvor, rečica, reka, neka akumulacija, jezero…), pčelama obavezno obezbijediti i dovoljne količine vode u pojilicama, koje bi trebalo postaviti na više osunčanih mjesta, uz dodatak minerala, npr. himalajske soli i paziti da ne ostanu bez vode.
Pored brige o samim pčelama, tokom februara se preporučuju i ozbiljnije pripreme za predstojeću sezonu: čišćenje hranilica, priprema ramova, nukleusa, topljenje voska, kao i eventualna sadnja medonosnog drveća i šiblja (facelije, slačice, raznih vrsta deteline i dr.) ukoliko nema snega, jer u zemlji ima dovoljno vlage, a biljke dovoljno vremena das e stabilizuju. Takođe se preporučuje i sadnja medonosnih biljaka u vidu ograde oko pčelinjaka, koja je poželjna kako zbog samih pčela, tako i kao zaštita pčelinjaka od jakih vjetrova. Čak možete razgovarati sa vlasnicima obližnjih parcela o zajedničkoj sadnji.
Sada se uzimaju i uzorci mrtvih pčela, koji se nose na analizu, što je takođe i uslov za dobijanje potvrda o pregledu pčelinjaka, pri selidbi, prodaji rojeva i slično. Uzorci se daju preko veterinarske inspekcije ili pčelarskih udruženja, zavisno kako je gde organizovano.
MonteCredit je uvijek tu da Vas podrži finansijski, a za sve potrebne informacije vezane za poljoprivredne kredite, možete nas kontaktirati putem kontakt forme ili pozvati telefonom.
Ukoliko Vas interesuje šta je potrebno za početak saradnje sa nama, to možete pročitati ovdje.
